NUMIZMATIKA je znanstvena disciplina o postanku, razvoju i uporabi novca i to kovanog i lijevanog, papirnatog i svih drugih oblika i materijala u kojima je izdan. Numizmatika utvrđuje vrijeme, mjesto nastanka, ima vladara, slike i natpise, te način izrade.
Numizmatika je postala važna znanstvena grana koja numizmatički materijal obrađuje kao izvor za političku i ekonomsku povijest, epigrafsku kronologiju, jezikoslovlje, heraldiku i povijest umjetnosti.
Numiznatična nomenklatura:
AVERS – nazivamo lice, odnosno prednju stranu novca koji obično sadrži glave bošanstva, simbole grada, likove vladara i dr.
REVERS – nazovamo stražnju stranu novca ili naličje koje čini sekundarnu važnost i sadrži obično nekakve događaje iz povijesti i mitologije i sl.
ODSJEČAK - donji dio jedne strane novca, najčešće reversa, odvojen vodoravnom linijom gdje nakčešće možemo naći jedno slovo ili kraticu kovnice koja je izdala novac.
NOMINALA – naziv za vrijednost novca koja u antici odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti.
EMISIJA NOVCA - grupa novca ili serija koja se zajedno kuje (npr. za vrijeme vladanja jednog vladara).
OČUVANOST NOVCA – novac se čisti na dva načina: mehaničko i kemijsko. Postoji pet stupnjeva očuvanosti kvalitete novca.
QUADRATUM INCUSUM - kvadratić ili češće pravokutnik koji je udubljenje na reversu starijeg novca koji nema prikaz na aversu. Kasnije se usavršava i nadopunjuje znakom, slovom, likovima, a zatim i nestaje.
INCUS (inkuzni novac) - novac koji ima istu predstavu i na aversu i na reversu, samo je na aversu ispupčena, a na reversu udubljena. Najčešći je kod gradova Magnae Graeciae 6. i 5.st. (npr. novac Metaponta s prikazom žitnog klasa).
KRATKA POVIJEST NUMIZMATIKE
Numizmatika se dijeli na tehničku i primjenjenu. Njome se počinju baviti ljudi već u 14. stoljeću u Italiji i to najčešće feudalci, knezovi, kraljevi, carevi, bankari te razni uglednici.
U 18.st. formiraju se glasovite numizmatičke zbirke koje nastaju baš iz kraljevskih zbirki: Münzkabinet u Beču (iz zbirke Maksimilijana I. (1496-1515.), Kabinet za medalje u Parizu (formiran za Ludovika XIV), Münzkabinet u Berlinu (iz zbirke markgrofa Willhelma), u Londonu iz sred.17.st., Ermitaž (osnovala ga Katarina II).
Katalog suvremenog hrvatskog novca i počeci hrvatske kune i lipe sežu do 14. siječnja 1994. godine kada je Narodna banka Hrvatske izdala u optjecaj kovanice u apoenima od 1, 2, 5, 10, 20 i 50 lipa i 1, 2, 5 i 25 kuna.
Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine, uvedena je hrvatska kuna kao novčana jedinica Republike Hrvatske, s podjelom na 100 lipa, zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000. Izdavanje kune omogućila je stabilnost uspostavljena uspješnom provedbom Stabilizacijskog programa koja je započela u listopadu 1993. godine.
